što je gradić bez saloona...
zašto nije život kao u vesternu
htio sam reći kao u filmu...
neznam zašto mi se vestern ubacio...
hm... al znam da bi ti u vesternu nosila neke krinoline sa korzetima.... hm...
mora da mi se zato vestern ugurao...
ja bih bio šerif, zato što mrzim nepravdu...
hihi
šerif malog gradića usred pustinje...
ali jako malog...
imao bi jednu banku
zatvor
bordel naravno
i jednu tetu
tako je, ja bi imao jednu tetu... kupovo bi joj odjeću cipele, šešire, marame
naručivao, srećom kroz grdic prolazi pruga... pa putujući trgovci ćesto nalete
hihi
dakle i kolodvor ima taj gradić...
zapravo je to samo malo povišeni podij s daskama.. da dame mogu sići
jedna trgovina
u njoj lik sa zašiljenim brkovima i malim okruglim naočalama
sad baš kuca po kasi, onoj staroj koja izgleda kao kombinacija pisaćeg stroja i jednorukog jacka...
sto mi fali u tom gradu?
SALOON!
što je gradić bez saloona...
ja?
ti, ti si teta kojoj kupujem krinoline koje jako voli...
imamo kuću u centru tog gradića...
s prozorom koji gleda na banku, saloon i šerifov ured... banditi nikad ne spavaju
ali oni nisu prijetnja velikom crnom šerifu u malom gradu
oni su sitna riba koja je spora i ne koristi glavu kad povlači revolver
prijetnja mi je bogati gradonačelnik toga grada...
nepoštena debela svinja koja si je uzela najbolje revolveraše divljeg zapada kao zaštitare
obogatio se na rudniku obližnjem
rudnik je iz oblžnje planine (ali nije neka planina) vise brijeg koji je između tep lanine i grada
odande idu podzemne vode u naše bunare...
em... zanio sam se, spavaš? slobodno ubaciš kaj oćeš... da nastavim?
nastavi
čitam
aha
dakle bogato đubre se zapalilo za moju dragu...u čemu je najveći problem
njegovi su preci osnivači grada, i močan je
a ja imm samo dva revovera
sjaje se i imaju crnu dršku
i šerifovu zvijezdu koja baš ne ostavlja neki utjecaj na tu svinju...
dosta sam mracan tip...
crni šešir koji mi uvjek baca sjenu na oći...
rijetko ko je vidio moje oći... vidla si ih samo ti, tada sjaje
tu je i naravno crni kaput
ne nosim ga prečesto...
samo kad nosim ispod njega 'osmicu' (8 dvocjevka)
pa ju sakrivam ispod
lol
na čizmama ne nosim onu zvijezdu na petama za konje... nevolim ih ubadati...
izdresiro sam svog pastiha... crnog
ti si uvijek uređena
šešir koji ti lagano preti pogled na jedno oko... tako da drugo više žari
ljubičast je
posljednji komplet koji sam ti kupio od trgovca...
reko je da je ljubičasta u modi u velikim grdovima
hihi
(zapravo je lago al o tom mutikašu i njegovoj sudbini drugom prilikom)
šešir ima laganu rijetku mrežicu koja prekriva dio lica
i mašna od slicnog materijala...
kisobrančić sa bijelim ukrasima na rubovima ti visi niz ruku preko koje je tanka svilana rukavica preko laktova...
smeta ti sto je oblak prekrio sunce pa nemožeš pokazati taj zapravo suncobran... isto je u ljubičastoj nijansi usklađen sa svime
meni paše da nema sunca... jer se kuham u onom VRAŽIJEM KAPUTU CRNOM
(ali o njemu i mom pokojnom prijatelju kome je pripadao taj crni kaput ću drugom prilikom)
hvala ti
ja...vidis me lijepu
mislim...vidis na prvom mjastu moje vrline
za razliku od mene
da... ali trenutacno su na prvom mjestu tvoje grudi koje izgledaju savršeno zategnute korzetom na koji sam specijano ponosan jer sam ga dobio za malo dolara... a tako ti savršeno pristaje!
ima dvadeset i dvije žice koje ga drže...
crne crte koje te čine gracioznom... čipka koja naglašava krajeve...
a pogled na srebrni privjesak u obliku srca koji ti stoji točno na sredini.. 3 cm od korzeta na poprsju oduzima mi dah više nego tebi taj korzet!
a zategnut je jako!
krinolina... e krinolina je jedinstvena...
napravljena je od 3 krinoline...
osobno sam zaprijetio trgovcu da ako mi ne donese krinolinu kakvu sam mu reko da skombinira, da ću ga naći na bilo kjem kraju pustinje
vanjski najljepsi dio je napravljen u francuskoj, prijestolnici mode
podsuknja u londonu od pamuka koji su crnci nježno rukama brali...
i brodom dovozili u london na usavršavanje
ali di je to sve povezano koncem od bijelog zlata neću reći... obećao sam trgovcu
to je dugo čuvana tajna... ljudi ostaju bez glave zbog nje
oki...
imaš mašte
ispod toga svega je crni kompletić koji si obukla zbog mene (znaš da volim crno)
ideš mi ubiti monotoniju dok sjedim u uredu i čekam da dođu problemi...
dremam... njišem se na stolici, noge su mi na stolu, a glava naslonjena na zid... šešir preko oćiju
šire se glasine da su konjokradice u blizini... zato je osmica nasonjena uz mene...
NASTAVAK SLIJEDI... JEDNOG DANA...
Sa smješkom =)
za par sati mirnog sna...
gledali ste sigurno one hardkor ljubavne filmove di do samoga kraja dvoje glavnih likova izgledaju kao da nema šanse da budu zajedno jer se nesto dogodilo... neki nesporazum... ili neka velika greška jedno od njih iz koje je naizgled nemoguće izaći... i do samog kraja izgleda kao da nema šanse da budu zajedno, jer je sve protiv njih. A onda se dogodi preokret koji izcjedi litara i litara suza sa očiju gledatelja 'nježnijeg' spola i svi su sretni jer su zajedno kao što je trebalo biti ili kako su zaslužili jer se iskreno iskreno vole. I film završava sa njihovim sretnim i dugim zajedničkim životom upravo zbog činjenice da ih nije razdvojila ni najveća, najružnija ili najteža situacija ili događaj. Što im učvršćuje vezu i sigurnost itd itd itd.... Zamislite sigurnost te veze i osjećaj sigurnosti tih ljudi u toj vezi... i zamislite kako bi se osjećali da to nakon toga svega nestane... svi snovi planiranja i činjenice o kojima nebiste razmišljali da niste išli do pakla i nazad te time učvrstili i (tada) mislili da je to to, i da nema šanse da sumnjate u to. Riskirate, sve uložite... i bude vam nepojmljivo da se išta može dogoditi... zamislite što biste napravili...
Zapravo kolio god vi sad kimali glavom, pokušali zamisliti ili suosjećati... uspoređivati svoja iskustva s ovim i uspjet nać nešto što je upola bolno i onda zamisliti to duplo... neide to tako... to je jedna od stvari koje morate doživjeti da bi znali kakav je osjećaj... sve što kažete nemože se uzeti za ozbiljno jet ovdje ne pomaže sposobnost biti besprijekorno objektivan ili subjektivan... ni u jednom ni u drugom slučaju nećete moći to komentirati sa pravom, ako niste doživjeli...
Ovo nije jadanje... niti potraga za žaljenjem... ovo je pokušaj opisa samo jednog jedinog osjećaja... u jednoj jedinoj situaciji... toliko rijeći, toliko misli, toliko filozofiranja i kompliciranih rečenica.. pre dugih i pre složenih, a zbog ćega, samo zbog JEDNE stvari.
Da tako je, nemogu spavati... I da tako je glava mi je puna a pogled mutan... od silnih misli ga nemogu izoštriti... i je i meni je jasno da to moram izbacit zelim li izbjec pucanje žilice neke u mozgu i izljevanje krvi po spomenutom dijelu mozga a i naravno odumiranje stanica dotićnog dijela mozga... sto je loše radi li se o bilo kojem dijelu ili centru... tada neću moći ovoliko filozofirati i praviti se pametan sa nekom gracijoznošću u riječniku kad i ja i vi znamo i možemo primjetiti iz teksta da mi uvelike fali načitanost i količina vokabulara da bih mogao reći nesto što je pametno a da pritom i izgleda da je pametno.... ovako se svaki put udaljujemods teme zato sto je glas koji priča o temi nadglasan gomilom u mojo glavi koja se valjda nećuje...
Ne pokazujem inteligenciju... ne pokušavam zadobit divljenje... pokušavam IZBACIT TO SVE IZ GLAVE i ne dira me kako će to izgledati... ne trudim se napravit post koji će se ljudima svidjeti... trudim se izbaciti dovoljno misli da napunim boksačku vreću te da ju mogu nakon toga odalamiti... sama pomisao na to me ćini trunkicu opuštenijim... ovo je ćudan post definitivno za poćetak ostaje kao skica da si dobro razmislim želim li pokazat koliko nisam normalan XD
No dobro, priznajem, silina ovih nabacanih rijeći i rečenica koje imaju smisla ako se osobi da temeljito i polako proćitati, je rezultat teorije koja mi je slućajno pala na pamet, a koja glasi... ako se više potrudim temeljito opisat kako stvari izgledaju u mojoj glavi, možda ću kao rezultat dobiti par sati mirnog sna...
Sa smješkom =)
Ja ću budan sanjati...
Zadnji put sam obećao post koji će pozitivno završiti. Vrijeme je da nešto i poduzmem u vezi s tim. Proslo je puno vremena od zadnjeg posta... i evo... započinje novi pokušaj oživljavanja bloga. Ne obećajem nista. Post kao i obično pišem bez ideje, bez plana što ću pisat, i o čemu ću pisat.... puštam i nadam se da će se napisati i završiti sam... do sad je uspjevalo, nadam se da će i sad...
Meni je... meni je jednostavno lijepo... trenutno sam u oblacima... ali ne onima na kojima su umišljeni ljudi... ja sam na susjednom oblaku... na njemu su ljudi koje ne vuće nikakav teret nazad na zemlju. Ne ne, nisam osoba koja nema problema... naravno ne posoji takva osoba, ja jednostavno trenutno ne marim niti za jedan jedini problem koji bi me mogo skinuti sa oblaka. Zašto? Zbog Nje, zbog Jedne, zbog doticne Osobe! Velika slova su tu s razlogom... pokazuju koliko je vrijedna da zamjenice koje objašnjavaju Nju moram pisat velikim početnim slovom. Ona je nešto za što sam se bojao da neću nikad upoznati... nešto što sam mislio da je izumrlo. Ali nije! Sada spava... daleko je ali svejedno ju zamišljam kako spava. Nadam se da joj je kut usnice onako blago nakošen... onako neki mali smješak koji mi govori da lijepo sanja... raspuštena crvena kosa se lijepo rasporedila po jastauku... zato što dok je mjenjala položaj... pomaknula je glavu u stranu i sad je u svojoj najudobnijoj poziciji za najlijepše snove... ovaj „naj“ biste mogli čuti malo češće ako nastavim pisati o Njoj... Malo joj je zima, pokrila se i stisnula rukama poplon onako pod bradu... ali jedna noga je ipak vani... spava vec duže vrijeme i tjelo joj se zagrijalo. Uskoro će u REM fazu... i san koji je sad pomješan sa javom će prevladati... mutna slika postaje bistrija. Kao i svake noći odsanjat ce više snova... ja se nadam da ću biti barem u jednom... barem da se pojavim na tren. Bilo bi idealno da se pojavim u zadnjem snu, onako brije nego što se probudi... jer postoji šansa ako je soba zamračena da joj ostane u sjecanju zadnji san kad se probudi... oći su joj se poćele brže micati, ušla je u REM fazu. Diše duplo brže od mene.. to je normalno... uvjek ima taj ritam. Za sada se čini sve savršeno... Nadam se da neće biti neke buke iz okoline, želim da spava bez smetnji, da sanja bez vanjskih utjecaja... ja se necu mješat, tako ako se pojavim bit će samo zato sto je njezina podsvjest tako htjela. Okrenula se, i druga strana usnice joj je nasmijana... to je lijepo. Ispustila je nježan zvuk... ton koji dopire dalje nego sto misli... ponavljam ga u glavi i povezujem s tonom koje bi moglo pasati s mojim imenom. Bolje ne... taj ton mi ništa ne govori... to mora da je jezik anđela... nešto kombinira s njima. Ili oni s njom... Tako je, primjetili su da lagano ali sigurno uspjevam biti tako daleko a gledati ju dok spava. A kad su skužili da i čujem kako diše... tamo gore mora da je opća panika. Sastaju se skupštine kako da zaustave taj silan val osjećaja koji putuje prema njoj... jer kad sam počeo utjecat na njene snove znači da je situacija ozbiljna. Čekaj malo! „utjecat na njezine snove“ to govori da sam se pojavio u njima... To je sve što sam htio. Neću se niti truditi postić više, to je poput posude od 7 deci... mogu ju preljevati koliko god ocu, ali ta ce posuda usprkos nanjevanju silne vode sadrzavati samo 7 deci te vode.
Sada sam miran... sad mogu i ja u krevet... da sam prije lego sve ovo bi mi se motalo po glavi... ovako postoji šansa da zaspim. Pitam se dali i ona razmišlja o tome dali ju sanjam... e jebiga, sad je gotovo... ipak necu tak brzo zaspat... ceka me par sati razmisljanja o tome -.-' ... Niš, morat ću polako krenut nikad neznam koliko će me ona držati budnog...a tako je daleko... kako cudno jelda? Sanjarit o njoj a potpuno ostat budan... kad neko nađe neku koja će ga dovesti u tu situaciju, neka mi se javi! Tako da mu objasnim da je moja bolja! XD
Sa smješkom =)
Zadnji trzaj...
Nemam više snage... nemam volje... umoran sam... ovo iscrpljuje! Znao sam da će doći taj trenutak, da jednom više neću moći trpit... skrivat... glumit...
Ali imam sreće, joj to moram priznat... uvjek imam sreće u ovakvim stvarima, nikad tamo di bi htio. Srećom, puko sam sad... ovu noć... oko mene nikog... niko neće ni doznati što se dogodilo. Ako i dozna... bit će prekasno. Ponovo ću biti onaj stari... baterije napunjene... maska namještena... isprike pripremljene. Divim se ljudima koji skuže... pročitaju. Ne samo zato što su me pročitali... nego što su ostali u mojoj blizini. Što su ostali uz mene... Što me nije prestala gledat u oči...
To je samo trenutak slabosti... više se neče ponoviti pred drugima... možda ovako... dok je mrak... dok nema nikog... ah... samo mrak... njemu ne smeta... niti me voli niti me mrezi... dakle nemože me povrijedit.
Izigravam li patnika? Joj ubite me ako je to istina... ne...ne zelim to... samo izbacujem ono sto mi padne na um... sve čisto... bez razmišljanja. Samo gluposti nabacane jedna nakon druge... razdvojene sa tri točkice... navika... zarazila me i sa tim... postao sam samo hrpa navika... hranim se ljudima oko sebe... što ih je više... više se navika zarazim...ili nahranim...neznam ni sam više... izgubio sam sve svoje... sad sam parazit... zvuči gadno... valjda ne izgleda toliko gadno... nadam se da ljudi neće primjetit. Eto... 15 do 6 je...ovim postom oživljavam ovaj zamalo uginuli blog... valjda ga neće previše ljudi pročitati... jebi ga... takva je situacija... volio bi jednom blog neki završit onak...pozitivno. Možda jednog dana... možda. Ako doguram do tad...
Pišem po noći... mrak je moja boja... tu nema pomoći. Tada kada je tišina... čujem svoje misli u glavi... koje se svađaju... viču sve ono što nedam da se čuje po danu... nadam se da se ne čuje.
Sada kad sam neke misli izbacio...doći će nove... sada ima mjesta... NAVALITE!!
...više se nemam snage braniti...
Sa smješkom...
SVAKO JE**** JUTRO!
Apokalipsa, armagedon ili jednostavno kraj svijeta... navodno bog će doći na zemlju, nebo će se srušiti... itd. Moš mislit! Nesto će se dogoditi ali nikakva viša sila se neće mješati u to. Što se mene tiće ta viša sila ne postoji. Al o tome ću malo kasnije. Nego što se tiće kraja svijeta... za mnogo mnogo godina (ako u međuvremenu mi ne uništimo zemlju ovim zagađenjem, crpnjom sve moguće energije i uništavanjem svega oko sebe...što je vrlo vjerojatno) za mnogo godina sunce će dostići takav promjer da će progutat 3 ili 4 najbliza planeta... ako neko ne zna, među njima je i naša Zemlja. Kada dostigne maksimalan promjer implodirat će. (Implozija je suprotno od eksplozije) Nastat će crna rupa...neko vrijeme će gutat sve oko sebe...i onda će se stvarat nova galaksija...itd...itd. Svaki puta nova znanstvena teorija...ova je zadnja koju sam ćuo...zgodno jelda? Ovu crkvenu teoriju neću prepričavati, jer je djetinjasta...a i imate filmova koliko vas volja o tome.
STRAH... evo razlog zašto postoji vjera, ili da se izrazim, zasto je izmišljena vjera...zato što se ljudi boje smrti...normalno, to je jedina stvar od koje ne mogu pobjeći, koju ne mogu prevariti. Koju ne mogu podplatit. Zato su si lijepo sredili da nakon smrti postoji nešto drugo. Pakao, čistilište, raj. Neke su si vjere odabrale reinkarnaciju i tako dalje...svi su si sredili život poslije smrti i sad im je lijepo! To je ustvari i dobro...da svi odjednom prestanu vjerovati u to, događala bi se masovna samoubojstva!
Samoubojstvo hm. Koje je najbolje, najbrže, najefiksnije i ono najvažnije...najbezbolnije?! Na kraju, nije uopće ni važno, kad je gotovo, ništa više nije važno. Ali ja bi svejedno izabro neki kraj u krevetu...dok sanjam...tamo je sve savršeno, u snovima mogu biti bilo što, mogu biti bilo gdje, a ako je tada kraj možda i ostanem tamo...mrak!
Često sam u snovima, često mastam...tada se da živjeti i sve ima vise smisla, da nemam bujnu maštu...neznam kaj bi preživijo... ali kao i obicno, uvjek je tu nešto što će to pokvariti. Kod mene je to ono što najviše mrzim...
a to je...SVAKO JEBENO JUTRO!
Sa smješkom...
evo da i ja nekaj napišem...
evo ovak...
osjećam se jadno...
taj me filing prati stalno...
umirem od jadnoće...
teško mi je bez samoće...
baš fancy... baš sam kul...=))
evo da započnem svojom glupošću al ono oke...
evo uskoro se bliži ponoć i škola ujutro počinje... osjećam se čudno... ne želim da prestane ovo ljeto... no opet na drugu stranu gledajuć... falit će mi moja ekipa koju obožavam... by the way sviram s njima al ono... svatko je na svojoj strani i nemogu očekivati ništa drugo... al jedino su oni osobe koje me izvlače iz te tjeskobe koju osjećam... najradje bih provela čitavu vječnost sama... možda je tako najbolje... jer svaki jeb... put kad uđem u vezu sa dobrim dečkom... ja naravno sjebem ga... onda si mislim koja sam ja glupača.. samo mislim na sebe...i zato uđem u vezu da ne budem sama... al to nije razlog... bojim se... više od svega.. otvoriti svoje srce i dušu nekome... bojim se...
sva sam neka sjebana... pardon na izrazu... no svi imamo taj osjećaj... kad nas netko povrijedi... bojimo se i stoga nesvjesno bježimo i bježimo dok nas ne lupi opet... i tako stalno u krug.. dok ne nađemo napokon sreću...
nekog tko će nas voljeti i mi njih..
pitam se....koliko se dugo treba čekati dok ne nađemo ono kaj tražimo...?( sreću )
ma glupo pitanje...
ja sam napokon sretna imam svoju ekipu koju obožavam...dečki legende ste... falite mi jako...
pusa svima....
fancy, mrak, kul i Isus....=))
mi smo kuleri... jupiii!!!! falite mi....
Zabranjeno voće...
Oko pola četiri je, nemogu spavati, tješim se...Dinamo je danas izgubio od Werdera ponovo, zato sam bio utučen cijelo vrijeme nakon toga. Ali ne, nešto je drugo u zraku. Neki strah. Koliko god se trudim, nešto krivo radim. Polako počinjem sumnjati u neke stvari. U neke svoje postupke i stavove. Naravno počinje i meni biti jasno da je riječ o Njoj. Ko malo djete otkrivam sto se nalazi u ovom postu. Počeo sam bez ikakve ideje, bez ikakve zamisli...samo osjećaj. Trudim se na bilo koji način da pretvorim taj osjećaj u ovaj tekst. Zapravo ne postoje riječi koje bi mogle opisati osjećaje...ali postoje rečenice koje bi mogle opisati te riječi. Ona je zabranjeno voće. Do sada sam smatrao svoj karakter veoma odlučnim i stbilnim. Alkohol...netreba mi, cigarete...najveca glupost koja je izmisljena, droga...niš mi nemre, Ona...hm...Ona...tu smo dakle. Moj karakter pada u vodu. Ali to nije u redu! Ona ima nekog, a ja stojim između njih....ne! To mi nikad nije bio cilj. Znam kako je meni bilo kad je neko stajao između mene i nekog...ne želim priuštit taj osjećaj bilo kome. Nitko ne zaslužuje da to doživi! Naj gore je to što...bojim se...otežat cu Njoj ovaj ionako težak život. Kad je rekla da je ljubomoran...svojim načinom izgovora te riječi je rekla da on nema razloga biti ljubomoran...istina...Ona ga nebi prevarila...i to je lijepo. Ali je tom intonaciom rekla i...joj...tako komplicirano! Tako je teško opisat taj osjecaj koji imam od tada u sebi...zvuči...zvuči kao D-mol. Kao sto jedna pjesma kaže: „spusti se ko lopov po žicama, ruke mi napuni Njenim sitnicama, i teško prođe...sve to“ Zapravo sam u njenom glasu osjetio kako Ona nema, u svom zivotnom planu, mene kao nesto vece od...prijatelja. I to je u redu. Ali ja nisam uredu...moj red remeti Njezin red. Al nemogu to kontrolirati! Ona je...tako je...jednostavno...svršena. I trudi se i muci se da odbije svaku pozitivnu rijec kojom joj neko pokusava dokazati da je nesto posebno...a nezna da bilo koja njena reakcija samo dokazuje koliko je savršena.
Idem, moram se maknuti sa ovog posta, sad ce pet, a i imam osjećaj da mi se neće svidjeti kraj. Idem na more...ne radi zabave i kupanja...nego radi posla koji me čeka svake godine. Razbistrit ću glavu...da...bit ce mi lakše. Ili teže...
Sa smješkom...
Ovaj blog...
Ovaj blog će biti pun velikih i malih životnih priča...
u nekim pričama ćete se naći...
u nekim ćete se tražiti...
u nekim nećete...nikad htjet ni biti...
Ovaj blog će biti pun dubokih i plitkih osjećaja...
lijepih i ružnih trenutaka...
Ovaj blog će biti pun stavova sa kojima ćete se slagati...
i stavova sa kojima se nećete slagati...
bit će pun: pjesama, smjeha, suza, znoja, krvi...zašto??
...zato što ga pišu dvoje ljudi koji žive isti nemilosrdan život kao i vi...
...a život piše najbolje priče i najbolje pjesme...
...to je sve za sad...sa smješkom do slijedećeg posta ...
! ! OSIM AK JE CAJKA ! !
...puno bolja...
